Za širu javnost do danas neotkriveni i nepoznati povijesni dragulji na Marjanu

Jedan od najljepših i najprepoznativljijih simbola Splita kao što je Marjan ima mnogo povijesnih i arheoloških spomenika od kojih su najpoznatije brojne crkve. Posebna zanimljivost među njima je crkvica svetog Jere s ermitažom.

Nakon crkava na Marjanu posebnu povijesnu i građevinsku baštinu čine kamene kućice ( pojate) koje su Splićani gradili naslijeđenom tehnikom suhozida od rasutog kamenja kojeg na Marjanu ima u izobilju.

Pojate su se gradile iz praktičnih razloga u djelovima Marjana gdje su se mogle saditi voćke i povrće a domaće životinje su imale dovoljno za ispašu.

Služile su kao zaklon od nevremena, za alat i eventualno kao prenoćište. Budući da cijeli Marjan nije u potpunosti istražen zbog zapuštenosti i nemogućnosti pristupa svim njegovim djelovima, vjerojatno ima ukupno desetak pojata. Grad je uz pomoć evropskih fondova uredio i obnovio 7 pojata kako bi građani i turisti mogli uživati u njihovoj originalnoj arhitekturi i povijesnoj baštini.

Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da za najljepšu, najveću i najbližu pojatu (oko 150 metara od Špinutskih vrata i svega 20-ak m od Tartaljinog šetališta) nitko u gradu ne zna pa joj se zbog toga ne posvećuje nikakva pažnja. Ona je toliko obrasla u divlje raslinje da je ni posjetitelji Marjana ne mogu vidjeti ni posjetiti iz bilo kojeg smjera.

Čak je i preko najvišeg (istočnog) zida pojate pala i leži velika i debela slomivena grana masline i tako stoji već 10-ak godina a da to nitko od nadležnih nije vidio, pa zbog toga  ništa nije poduzeto da se ona ukloni.

 Volonteri namjerno nisu dirali slomivenu granu masline da se tokom uklanjanja ne bi urušio najviši zid pojate te da se uvjere hoče li nadležni za Marjan ipak jednog dana doći i ukloniti je što se nije dogodilo do danas.  Unutrašnjost pojate i okoliš potpuno su bili zanemareni i neodržavani

Čak ako bi i naš gradonačelnik pokušao prošetati Tartaljinovim šetalištem 100- 200 koraka od Špinutskih vrata do Prve vode, vjerujem da taj dragulj ne bi ni uočio a ni uz najbolju volju ni pronašao. Čak bi pomislio ako bi mu netko o tome nešto i napomenuo a gledajući u taj potpuno zapušteni dio Marjana, da se dotični šali.

Nekolicina volontera koja je slučajno pronašla ovu pojatu morala se probijati kroz potpuno zapušteno raslinje da joj pristupi.

Pojata je duga 6, široka 4 i visoka 3 m. U njenoj unutrašnjosti pod naslagom raslinja i kamenja volonteri su otkrili i komin s nekim starinskim kuharskim suvenirima dok se očito spremala marenda.

Zbog relativne blizine Varoša vjerojatno je to prva pojata koja je izgrađena na Marjanu a ostale su se gradile u smjeru prema punti Marjana.

Uz pojatu, u kišom izdubljenu jamu unutar velike stijene, nalazi se još jedan mali dragulj tj. prirodno pojilište za ptice i životinje. U njoj se nakupljala kišnica (i sada je puna vode) koju su prvenstveno koristile ptice ali i divlje i domaće životinje (npr. koza, magarac) a možda je služila i za zalijevanje povrća. To lijepo prirodno pojilište je godinama bilo potpuno prekriveno dračavim raslinjem a time i nevidljivo pticama koje mu ni fizički nisu mogle pristupiti zbog potpune zapuštenosti.

Nažalost, smatra se da na Marjanu ima veliki broj pojilišta koja nisu pristupačna pticama zbog pretjerane zapuštenosti i neodržavanja.

Nekolicina vrijednih volontera koji su slučajno pronašli ovu pojatu povremeno dolaze  kako bi očistili njenu unutrašnjost i okoliš od suhe trave kao preventivu od mogućnosti požara i da bi mjerodavni kad  nakon ovog dopisa  poduzmu sve ekološke, građevinske i restauratorske korake za njeno definitivno uređenje omogućili da svi posjetitelji, posebno obitelji i turisti mogu bez opasnosti prići ovoj splitskoj baštini i uživati u njenom razgledavanju. Volonteri održavaju i pojilište da bi bilo dostupno pticama jer na Marjanu nema divljih životinja.

Ako neki od novinara žele posjetiti i razgledati ovaj, za javnost nepoznati i neotkriveni marjanski dragulj, te doznati razne dodatne detalje, mogu se obratiti na mob: 0989234669 ili e-mail: josko.kalilic@gmail.com za dogovor o danu i satu posjeta.

Savjetuje se da u tom slučaju odjeća i obuća budu primjereni za probijanje kroz teško prohodni gustiš koji okružuje pojatu i pojilište.

Dr. Joško Kalilić