Ogranak Matice hrvatske (OMH) u Splitu i Hrvatska udruga Benedikt organizirali su predstavljanje knjige Carmen Vrljičak: CROACIA – Desde el principio („Hrvatska od početka”). Riječ je o prvoj povijesti Hrvatske na španjolskom jeziku koju je napisala članica Argentinske akademije znanosti Carmen Vrljičak, a predstavili su je –  Ljubomir Gudelj, Mladen Vuković, don Josip Dukić i sama autorica okupljeni u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, u Zrinsko – Frankopanskoj ulici 19.

Kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu Ljubomir Gudelj i sam je, kako reče, dio šire obitelji Vrljičak po babi, a i pradjedu, pa je kao jedan od potomaka iz te obitelji bio idealan za predstavljanje autorice i njezinoga djela.

– Carmen je dijete koje se rodilo izvan Hrvatske, ali je duboko, duboko u svojim korijenima bila u Hrvatskoj. Iako je bila tisućama kilometara daleko od Hrvatske, gotovo svaki dan života provela je u toj atmosferi i nije slučajno da, evo, imamo jedno ovakvo štivo iz njezina pera – kazao je Ljubomir Gudelj.

Podsjetio je na niz uglednika, potomaka Stjepana Vrljička, među kojima je naveo oca hrvatske enciklopedije Matu Ujevića, te izdvojio zanimljive žene iz,  kako reče, naše obitelji. Pored Carmen, još je jedna akademkinja, poznata kiparica Marija Ujević Galetović, pa još jedna zanimljiva žena, čudo pjesničko, Ruža Maras, majka našeg prevoditelja Mate Marasa, koja je bila nevjerojatan majstor deseteračkog stiha. Žena koja je mogla satima pripovijedati u desetercu. Oni koji su je poznavali mogu je se samo s najboljim uspomenama sjećati – rekao je Gudelj.

Povijest ovog ogranka obitelji Vrljičak je takva da je Carmenin djed Jure došao u Split, tako da je Carmen jednim dijelom i Splićanka, od bake Kaštelanke i djeda iz Krivodola. Imali su sina jedinca Kazimira koji će se školovati u Beču, 1949. godine je završio studij prava. Roditelje naše Carmen je vjenčao blaženi Alojzije Stepinac.

Došla je 1945. i rat je završio kako je završio, a obitelj Vrljičak s malom Carmen koja se rodila u Madridu odlazi u Buenos Aires, i tamo, evo vidimo šta su geni, ne samo kameni, nego i geni vezani uz kulturu, umjetnost, literaturu, roditelji su odgojili djecu koja pišu, Carmen je vrlo plodan pisac, ovo je njezina 17. knjiga, vrlo zanimljivo štivo.

O velikoj zajednici Hrvata u Argentini saznavali smo iz pera Carmen Vrljičak prilikom predstavljanja njezinih knjiga ranijih godina. Saznali smo da samo na području Buenos Airesa živi 250 tisuća Hrvata, ljudi koji se osjećaju Hrvatima ili imaju hrvatske korijene. Mnogi od njih nisu tako dobro upućeni u naše prilike, pa se pokazala potreba da se i na španjolskom jeziku koji je drugi jezik na svijetu po broju govornika, pojavi neko štivo, u ovom slučaju to je „Povijest Hrvata” od doseljenja, uspostave kneževine dakle od početaka do Prvog svjetskog rata. Nadamo se vrlo korisno štivo ne samo strancima koji komuniciraju s našim iseljenicima, nego i brojnim potomcima Hrvata koji možda danas slabije govore hrvatski nego španjolski i engleski jezik – zaključio je Gudelj.

O autoričinu radu kazivao je Mladen Vuković, novinar i urednik HR – Radio Splita, koji autoricu poznaje dugi niz godina.

– Ovo treba biti večer cijelog publicističkog i književnog stvaralaštva naše gošće Carmen koja je članica jedne mnogobrojne hrvatske katoličke obitelji koja je prošla Križni put nakon Drugoga svjetskog rata. Rodila se u Madridu i cijeli radni vijek i život je provela u Argentini. Član njezine obitelji je Jozo Vrljičak koji je urednik našeg poznatog časopisa Studia Croatica. Stvaranjem suvremene RH, Carmen češće dolazi u Hrvatsku i zadnjih 20-tak godina barem nekoliko mjeseci proživi u Zagrebu i onda posjeti i svoj zavičaj, i Split i Imotski. S njom sam počeo surađivati još prije 15-tak godina kao predsjednik Napretka u Splitu kad smo objavili i knjigu „Hrvati u Argentini”. Naša gošća Carmen, koja je publicistkinja i predavačica na Fakultetu i nagrađivana književnica, objavila je na španjolskom jeziku više knjiga, književnih i o povijesti Hrvata u Argentini.

Ona nikada nije vidjela kardinala Stepinca, ali je njezina majka bila suradnica u nekim katoličkim udrugama u dvoru kod nadbiskupa Stepinca koji je krstio njezinog starijeg brata Juricu. I ona je kasnije objavila knjigu o kardinalu Stepincu. To je bila prva knjiga o Stepincu na španjolskom jeziku. Zanimljivo da je misu zadušnicu za kardinala Stepinca početkom 90-tih godina u Buenos Airesu služio tadašnji nadbiskup Bergoglio, današnji papa Franjo.

Prije desetak godina autorica je objavila i knjigu „Zgrade i spomenici” koje su podigli Hrvati u Argentini. Bavi se i prevoditeljstvom. Njeguje književne veze s više hrvatskih književnika, a ovu novu knjigu posvetila je velikom imenu hrvatske kulture, akademiku Tonku Maroeviću – rekao je Vuković.

Povjesničar dr. sc. don Josip Dukić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu don Josip Dukić čestitao je autorici na knjizi, rekavši:

– Imamo jednu malu knjigu, a zapravo veliku povijest. Puno je dojmova, imajući u vidu teme koje istražujem već dugi niz godina, obitelj Vrljičak i brojne obitelji su u središtu tog istraživanja.

Ova knjiga je prvi susret ljudi koji na španjolskom jeziku žele čuti nešto o Hrvatskoj, a to znači povijest pojedinih osoba, obitelji, razdoblja i ujedno teških trenutaka naše povijesti.

Mali smo narod koji je puno propatio i pravo je čudo da smo opstali na ovim prostorima imajući u vidu naše susjede i njihove velike apetite. Kolika su samo carstva prošla kroz ovaj prostor, a naš mali narod, za razliku od svih slavenskih naroda, ima upisana imena svojih vladara u kamenu. Ima upisano u kamenu etnonim, ime svog naroda.

Znadete ove kamene natpise, Dux Slavorum, pa Dux Croatorum, itd., pa onda nakon toga, Rex. Zanimljivo kako se to u našim udžbenicima preskače. A to je temelj svega. Mi danas imamo Republiku Hrvatsku, a ta Republika Hrvatska je izišla iz tog upisanog imena u tom kamenu.

Ovo nije znanstvena knjiga, ali je utemeljena na znanstvenim istraživanjima, i najveća njena vrijednost je to što je ušla u svjetski kontekst – kazao je povjesničar Dukić.

Ustvrdio je kako mi kao mali narod trebamo pisati i iznositi rezultate  svojih istraživanja o svojoj prošlosti i predstavljati ih drugim narodima. Jer sve što napišemo na hrvatskom jeziku, ostaje u našim okvirima. A sve što prevodimo ima puno većeg učinka.

Pravo je čudo koliko je carstava i kraljevstava prošlo, a kako se naš mali narod, tu zadržao. Imali smo Bizant, Veneciju, Franačko carstvo, Mađare, Osmanlije, i usprkos svemu, uspjeli smo sačuvati svoj jezik, iako se službeno, hrvatski počeo govoriti tek u 19. stoljeću. I o tom se jeziku tu govori – pojasnio je dr. Dukić.

Donio je i jedno pismo njenog oca pisano 1945. godine do kojeg je došao istražujući Drugi svjetski rat i posebno poraće, tražeći po arhivima dokumente o brojnim našim ljudima koji su tragično nakon 1945. a i ranije morali bježati zbog svoje opredijeljenosti. Našao je nekoliko pisama njezinog oca Kazimira, a donio je ono pisano 16. travnja 1945. godine koje je napisao Krunoslavu Draganoviću. U njemu opisuje tadašnje stanje, govori o teškim trenucima, NDH je pala, nestala, počelo je klanje i osvete, a naši su brojni ljudi otišli po svijetu.

Savjetovao je da nikada ne prestanemo istraživati svoju povijest i širimo istinu o svojoj prošlosti kakva je ona stvarno bila uz povezivanje s našom emigracijom na sve moguće načine, kroz kulturu, gospodarstvo, bez obzira što medijima to nije zanimljivo. S ponosom ćemo govoriti o svojoj prošlosti – zaključio je Dukić.

Autorica ‘Hrvatske povijesti’ na španjolskom jeziku Carmen Vrljičak pojasnila je kako se odlučila na pisanje povijesti Hrvatske.

– Ako pitate Argentince o Hrvatskoj, oni će reći da je poznaju kao lijepu zemlju. Prepoznaju je i po nogometu, možda još po Splitu i Dubrovniku i to je sve. Ali to nije bit. Bit je Hrvatske vjera i kultura, međusobno prožete – kazala je autorica.

Želim istaknuti dvije stvari koje su povjesničari prešutjeli, pa je moj pogled drukčiji od njihovog: to je vjera, jer bit Hrvatske je kršćanstvo, i druga stvar koju povjesničari preskaču su – žene. Nema povijesti bez žene. Istražujući žene u povijesti Hrvatske sam uložila više vremena nego za ostalo. Hrvatska nije jedina koja je prešutjela žene. Nije bilo lako naći žene i svi znamo da nema ništa ako žene nisu prisutne – objasnila je Carmen Vrljičak.

Knjiga je, kaže autorica, dobila malu potporu Ureda za Hrvate izvan Hrvatske, a jako joj je žao što Ministarstvo kulture ne pazi previše na te stvari.

Nakon Splita, knjiga je predstavljena i u Imotskom, a prije Splita, predstavljena je u Zagrebu. (SŠ)