U četvrtak 7. ožujka u 19 sati u Sveučilišnoj galeriji u Splitu biti će predstavljena knjiga “Priručnik za život u Hrvatskoj”, autora Mikija Bratanića.

Knjigu će predstaviti profesor Mate Šimundić i profesor doktor Mladenko Domazet, te Snježana Šetka predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu koja je uz Fakultet hrvatskih studija iz Zagreba nakladnik tiskanog izdanja knjige.

“Priručnik za život u Hrvatskoj” zbirka je kolumni koje je autor objavljivao na portalu Narod, a u kojima jednostavnim jezikom pristupa raznim povijesnim temama koje su u memoriji šire javnosti još uvijek ostale u starim jugoslavenskim informativnim okvirima.

Ovo je Bratanićeva četvrta knjiga na povijesnim temama i predstavlja zaokruživanje njegovog dugogodišnjeg amaterskog istraživanja povijesti jugoslavenskih zločina.

Bratanić nije povjesničar, ni znanstevnik, kako voli naglasiti, već inženjer strojarstva kojeg je život odveo u sektor informacijskih tehnologija, ali je ljubitelj povijesti koju na razne načine istražuje i prezentira čitav život u svoje slobodno vrijeme.

Upravo mu je inženjerski pristup i poznavanje informacijskih tehnologija pomoglo u njegovom amaterskom istraživačkom radu, a posebno u objavljivanju članaka i kolumni koje su privukle pažnju čitatelja.

Promocija knjige uvrštena je u službeni program obljetnice 50 godina rada Sveučilišta u Splitu, što autora veseli jer je kako kaže to njegova obrazovna kuća, pod čijim je krovom i dobio tituli inženjera strojarstva.

 

“Priručnik za život u Hrvatskoj knjiga je obrazovnog karaktera, pa mi je drago da je pored Ogranka Matice hrvatske u Splitu, njen suizdavač Fakultet hrvatskih studija – Odsjek za povijest, te da se njena promocija u Splitu organizira upravo pod krovom Sveučilišta, dakle visokih obrazovnih institucija. Obrazovanje hrvatske javnosti o svojoj povijesti je nužno na svim razinama.

Tek kad čitatelji pročitaju ovu knjigu shvatiti će koliko je niska razina obrazovanja u poznavanju naše povijesti ovih posljednjih stotinjak godina i povijesti odnosa s Jugoslavijom”, naglašava Bratanić.

Knjiga “Priručnik za život u Hrvatskoj” dostupna je za čitanje na internet stranici autora, a sada je konačno dobila i svoje tiskano izdanje. Urednica i digitalnog i tiskanog izdanja je kroatistica Milena Marijan Peranić.

Vrlo pohvalne i pozitivne recenzije knjizi napisali su povjesničarka Vlatka Vukelić, demograf Stjepan Šterc, sociolog Zlatko Miliša, te publicist i novinar Matija Štahan.

Te su recenzije dodatno poučno štivo svakom čitatelju i snažan pečat podrške autoru za njegov rad.

Odlomke iz tih zaista vrijednih recenzija možete pročitati ovdje:

“Miki Bratanić u maniri pravog francuskog novovjekog prosvjetitelja nizom svojih feljtona poučava zajednicu koja mu je i kojoj je dostupan. U suvremeno doba koje sve više ignorira pisanu riječ, u kojem je kultura pisane riječi svojstvena generaciji dinosaurusa, Miki je pronašao ključnu formu/formulu za dopiranje do širih društvenih slojeva. To je forma feljtona koju autor vrlo vješto koristi u promicanju općih vrijednosti za koje procjenjuje da ih hrvatska javnost loše ili pak površno percipira. U izrazu je blag i blizak većini čitatelja elektroničkih medija, dok je u odabiru tema izuzetno aktualan, ne propuštajući lirično-stručno komentirati sve što izaziva javnu pozornost. Upravo u ovoj sintagmi i leži čar Bratanićevih feljtona, jer su oni u isto vrijeme i poučni i stilski dotjerani, gotovo poetski, a opet iznimno korektni. Profesionalni novinari prenose vijesti, no ljudi poput Mikija Bratanića šire ideje. Iako je sklon kritici društva, Miki to čini na konstruktivan način, nudeći cjelovita rješenja, upućujući pri tome na paradoks koji potencijalno može nastupiti ignoriranjem određenih tema… Opširne znanstvene analize velikom broju prosječnih Hrvata danas su ili teže dostupne ili što je još gore, nisu zanimljive. Te nove koncepte, stare vrijednosti i ideje za bolju budućnost Bratanić je vješto sumirao u svom pogledu na hrvatski trenutak. Upravo ovakvi feljtoni jednom će poslužiti za neka buduća povijesna istraživanja, kada danas bude jučer i kada će se istraživati duh obična čovjeka, van elitnih sustava koji se znao izboriti da se njegove misli malo dalje čuju.”

 

(doc. dr. sc. Vlatka Vukelić)

 

“Ukazujući na potrebu razumijevanja života u Hrvatskoj, u svakom se zasebnom tekstu autor uzdiže iznad ustaljenih pristupa i usporednim tumačenjima nastoji pokazati složenost pritisaka na Hrvatsku, kako bi razumijevanje i onima bez posebnih identitetskih emocija bilo jednostavnije i prihvatljivije. Posebna je važnost zahvaćena širina anacionalnog i zapravo protu hrvatskog djelovanja kao povijesne konstante iz oba smjera: unutrašnjeg i vanjskog te poimanje značenja hrvatskog nacionalnog i lokalnog hvarskog demografskog nestanka za hrvatsku budućnost. Najnovija zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni vezana za stradavanja u Hrvatskoj i Hrvata općenito, najbolja su potvrda autorskih promišljanja u Priručniku i njegovih utvrđenih zakonitosti kako se u Hrvatskoj zapravo s prolaskom vremena ništa ozbiljnije nije niti promijenilo…

Iskreni, razumni i ljudski pogled na hrvatsku prošlu i suvremenu zbilju moguće je nakon čitanja shvatiti kao idealističku želju za promjenama, povezivanjem ukupne hrvatske populacije rasute poput sjemena diljem Zemlje, usvajanjem identitetskih vrijednosti i potrebnim postupanjem u interesu mladih koje dolaze i izvjesne budućnosti hrvatskog društva i prostora. Sadržajno je Priručnik poput pjesme koja ostavlja tragove u mislima, emocijama i željama, poput vrijednosti koja nam nedostaje i zamisli koju želimo.”

 

(doc. dr. sc. Stjepan Šterc)

 

“Odabirom osjetljivih tema iz prošlosti dviju država, Jugoslavije i Hrvatske, uspio je u svojoj nakani: ukazati na smjernice kako iz povijesnih iskustava popraviti hrvatsku stvarnost, učiniti ju jasnijom, jer smo se za nju krvavo borili. Dajući određene savjete za budućnost, pokušava objasniti uzroke tih povijesnih događaja kako bi pridonio njihovu rasvjetljavanju, što je veliko opterećenje svakodnevnice a osobito političkog aspekta. Autor u knjizi osjetljivim povijesnim temama pristupa iz osobnog kuta, ali mu vlastite opservacije nisu smetnja zauzimanju realnog stava prema događajima koji su obilježili zadnjih 80-ak godina hrvatske povijesti. Pristup temama je iz osobnog iskustva, što ne umanjuje analizu jer ne pristupa „navijački”, apriorno…

Takav pristup karakterizira cijeli rukopis, čitanje i razumijevanje čini lakšim, uvjerljivijim, a autora pristupačnijim i intrigantnijim. Jednostavnim, lepršavim stilom tekst čini prohodnim čemu zasigurno doprinosi njegov neosporni književni talent. Autor je svjestan da je većina naših sadašnjih problema upravo iz recentne povijesti, a implicitna pouka knjige je da kada raščistimo s avetima prošlosti, budućnost će nam biti lakša. Jer ako život nastavimo s neriješenim povijesnim pitanjima, on će dalje biti opterećen, obilježen podjelama i sukobima, što će olakšati manipulacije i/ili indoktrinacije,”

 

(prof. dr. sc. Zlatko Miliša)

 

„Dok Bratanić afirmira vrijednosti na kojima se hrvatsko društvo temelji – državotvornu svijest s ciljem što izvire iz ideala nacionalne neovisnosti kao preduvjeta individualne slobode – hrvatski medijski kompleks izvrće ideale za koje su naraštaji umirali, instrumentalizirajući nacionalne i braniteljske vrijednosti za samomrzeću, protuhrvatsku propagandu. Za suvremeni je medijski diskurs priča o nacionalnom oslobođenju – odnosno, Domovinski rat okončan 1995. godine – izraz hrvatske mržnje prema drugima. Porobljavanje Hrvatske, eksploatacija njezinih resursa i istrebljivanje njezina stanovništva – to jest, komunistička revolucija iz 1945. godine – za hrvatske je srednjostrujaške medije trijumf ljubavi i čovječnosti. Da hrvatski medijski svemir kojim slučajem odražava vrijednosne konstelacije tridesetogodišnje države stvorene u ratu s dominantno katoličkim stanovništvom, kolumne poput Bratanićevih u njima ne bi bile rijetko viđena iznimka, nego pravilo. Bratanić pitko i čitko raščlanjuje neuralgične točke hrvatske povijesti i politike, ne mareći za paradoks po kojemu branitelji vrijednosti tridesetogodišnje Republike – dakako, u interpretaciji onih kojima je vrijednosni normativ ukotvljen u svibnju 1945. godine – bivaju stjerani u sferu tobožnjega ekstremizma, dok bi u kontekstu suvremene Hrvatske, premda takvi dominiraju i arbitriraju u najtiražnijim medijima, ekstremistima trebalo smatrati upravo navedene tražitelje i promotore „crvene niti“ kontinuiteta s komunističkom Jugoslavijom. „Unutarnji neprijatelji, pojam kojim su nas desetljećima plašili“, kako ispravno primjećuje Bratanić, „zapravo su oni sami“.”

 

(Matija Štahan, mag. litt. comp.)