U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Splitu i Župe svetog Josipa na Mertojaku u Splitu, održana je projekcija filma „Bilo jednom u Hrvatskoj” redatelja Jakova Sedlara, po scenariju Hrvoja Hitreca i Dominika Sedlara.
Film je posvećen prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, te je premijerno prikazan u Zagrebu 2022. godine za stotu godišnjicu rođenja predsjednika Tuđmana kojeg u filmu interpretira dvostruki Oscarovac Kevin Spacey. Film je prikazan u nedjelju 19. ožujka 2023. baš na blagdan svetog Josipa i to u župi svetoga Josipa na Mertojaku, a projekciji je nazočio i sam redatelj Jakov Sedlar.
Bio je to nastavak dobre suradnje OMH u Splitu sa Sedlarom, jer smo prošle godine imali i projekciju Sedlarova filma „Hrvatski pravednici” posvećenog Hrvatima koji su spašavali Židove u doba NDH.
Redatelj je zahvalio Ogranku MH u Splitu na organizaciji projekcije sa Župom svetog Josipa, te je spomenuo kako upravo radi na snimanju filma o časnoj sestri iz Livna koja je radeći u Bolnici sestara milosrdnica, također spašavala Židove. Uz projekciju svojih filmova u Splitu, „Razgovor” (Stepinac – Tito) i „Bilo jednom u Hrvatskoj”, Sedlar se zaletio i do Livna u potragu za sugovornicima za film.
Zadovoljan je bio župnik don Vjenceslav Kujundžić koji se i sam nakon mise pridružio projekciji filma. Projekcija je bila iznimno dobro posjećena, a među publikom je bilo i političara i običnih ljudi.
Komentari su bili pozitivni, a jedan moj prijatelj, hrvatski branitelj, dragovoljac Ivanko Dajak, ovako je to opisao. Prenosim njegov osvrt:
Sinoć, na dan sv.Josipa, u župi sv.Josipa, Mertojak, dakle u crkvi, dakle u ST, nazočih prvoj javnoj promociji Sedlarovog filma “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Glavna tema je – Tuđman i njegovo najvažnije djelo, Hrvatska… Dojmljiv je… odličan je…i sadržajno, i filmski… ALI, evo, ne može se ne primijetiti – žalosna činjenica, da kao u prapočecima kršćanstva… kad su bile aktualne i nužne – katakombe, tako se sada ovako nešto, od povijesnog i nacionalnog značaja, promovira po – crkvama, umjesto da bude na nacionalnoj TV, u udarnom terminu, i reprizira se – svaki mjesec…!! Bio je nazočan i sam Sedlar. Čestitah mu i nisam mogao odoliti, kad je već bila prigoda, da ne spomenem i jedan drugi njegov film, Četverored, odnosno da dok sam ga gledao prvi put – da sam jedno 20-ak puta doživio onu poznatu pojavu “deja vu” (“već viđeno”), odnosno, da su scene iz filma meni već “bile poznate”… neke taman viđene… a neke sam i vidio – unaprijed (znao sam sta će uslijediti), a sve to zahvaljujući momu – ćaći… njegovoj – “blagoglagoljivosti”, to jest – pričljivosti…ali bome – i dobrom zapažanju, pa i pamćenju…Jerbo, on je prošao taj Križni put, u originalu…i pričao bi o tomu, o doživljenomu… pričao je višekratno…A boguvala, sada imam i videozapis, u kojemu on, moja ćaća, priča svoju ratnu priču… i svoj Križni put, snimio ga je svojedobno jedan moj kolega s posla…samoinicijativno je (bez mene, samo je pitao “mogu li ja poć”) pošao u moje selo, našao mog ćaću, i snimio taj videozapis, a fasciniran-potaknut mojom pričom o tomu… da mi je ćaća – Križaš…i da zna “lipo govoriti o tomu”…i da je napravio cirkus u selu, praveći se da on nije taj koji je, po konačnom povratku kući (otišao 1943-će, vratio se 1948-me).
– A, Bože moj, Aralica je to vjerno napisao, baš na osnovu takvih svjedočenja… a ja sam onda to samo prenio na film – skromno je uzvratio Sedlar.
(SŠ)
