U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Splitu i u suradnji s GKMM sinoć je Galeriji Dominikandkog samostana u Splitu, uz epidemiološke mjere, predstavljena zbirka čakavskih pjesama „Inšpiracjun“ autorice Marije Kuzmanić Kurta.
Knjigu su predstavile izv. prof. dr. Anita Runjić Stoilova, recenzentica, književnica Dunja Kalilić te autorica knjige Marija Kuzmanić Kurta.
U ime Ogranaka MH u Splitu, nakladnika, goste je pozdravila Grozdana Ribičić, moderatorica i urednica knjige te ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića. Ona je naglasila veliku povijesnu ulogu MH koja je osnovana 1842. i Ogranka MH u Splitu osnovanog 1952. u izdavanju velikog broja knjiga i časopisa iz kulture i znanosti te za dobru suradnju Ogranka s Gradskom knjižnicom Marka Marulića.
Glazbeni gost Mlađan Tudor je uz gitaru zabavio i oduševio brojne posjetitelje koji su mu se priključili u pjevanju pjesama o Splitu.
Recenzentica prof. dr. Anita Runjić Stoilova iskazala je veliko zadovoljstvo što knjiga „Inšpiracjun“ sa svojim čakavskim pjesmama i rječnikom na kraju knjige, pokazuje ljubav i brigu za baštinu autohtonog splitskog govora istinskog čuvara kulturne baštine, kao jezika naših djedova i pradjedova, koji je na UNESKO-voj listi ušćuvane kulturne nematerijalne baštine. Problem je što u današnje digitalno doba dolazi do izumiranja mnogih jezika i dijalekata. Nema sustavne pomoći u održavanju lokalnih dijalekata već je ona rezultat pomoći i zauzimanja pojedinaca. Problem u održavanju dijalekata u ovo globalizacijsko doba također je i izostanak usmene predaje među generacijama. Zato je knjiga „Inšpiracjun“ vrijedan doprinos očuvanju splitskog i materinjskog jezika. Riječnik na kraju knjige pokušava oteti od zaborava sve one lijepe čakavske riječi izvađenih iz škrinje naših baka i djedova. Ova zbirka čakavskih pjesama može poslužiti i znanstvenicima na istraživanju načina za očuvanje kulturne baštine – zaključila je na kraju svojeg izlaganja o knjizi prof. dr. Runjić Stoilova.
Književnica Dunja Kalilić naglasila je da je „knjiga Marije Kuzmanić Kurta vrijedan doprinos čakavskoj književnostii i istinski dokaz da se i mi uvijek možemo vratiti čakavskoj riči s njom živjeti i u njoj vječno trajati poput milog zvuka prvih riječi i šaptaja naših dragih matera. Ta čakavska rič nadživljuje sve, ona je izvorna, postojana i vjerna, vraća se kad to poželimo, uvijek budi u nama slična osjećanja, drage slike, drage ljude, probudi u srcu ono uspavano, prigušeno, zamotano katkad tugom, katkad veseljem, ali dio našeg bića, možda i slučajno zatomljeno, patinano godinama, zaškureno nepredvidljivim životnim previranjima i iznenadnim brzacima koji nas svojom silinom prebrzo odvedu u veća i šira ušća životnih rijeka“.
Dr. Joško Kalilić
INŠPIRACJUN
Kad noć zapasa
kripost krešije,
možjani mažinaju,
raja se misal,
riči iz škrinje izlazidu,
balaju, šušuraju,
privrćen ji s jene
na drugu bandu.
Velo ča zasvitli
notajen, dricajen,
plačen, grizen se, jubin,
karan se, smijen,
cila se zafastan,
ličin se, išvogajen,
veli fagot iz duše ispurgajen…
Inšpiracun je zablišćija,
Lipe, teple, slake spli’ske riči
U verše stivajen.
Ne smimo ji zaudobit,
u dotu su nam ostavjene
triba ji duperat
i providencom se kripit.
TAMO… SIMO
Vijađaš,
tamo… simo
ka trotul se vrtiš,
resteš, adočaješ
i ondac ti
u možjane sine
da ti je najlipje onod
di ti je palo sime.