U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Splitu održan je Natječaj za najbolju neobjavljenu pjesmu pod nazivom “Splitska riva”. U njemu su mogli sudjelovati svi punoljetni stanovnici Splitsko-dalmatinske županije rođeni nakon 1.1.1990. Pjesme je trebalo napisati na standaru ili na čakavici.
Na Natječaj je pristigao veliki broj pjesama. Članovi Povjerenstva izabrali su tri najbolje pjesme, što je bilo iznimno teško jer je svaka pjesma na svoj način pokazala svoju draž i ljepotu te je svaka pisana s mnogo ljubavi prema Rivi i Splitu.
Prvo mjesto pripalo je pjesmi „Splitskoj rivi“ Anđele Krišto, drugo mjesto pjesmi „Splitska riva“ Antonija Ćurkovića, a treće mjesto pjesmi „Moja lipa rivo“ Lee Lucije Vukoja.
Za prvonagrađenu pjesmu nagrada je bila 1000 kuna, za drugonagrađenu 500 kuna, a za trećenagrađenu 300 kuna. Nagrađeni autori su uz spomenutne novčane iznose dobili po jednu knjigu u nakladi Matičina ogranka u Splitu, a Gradska knjižnica Marka Marulića omogućila im je besplatan upis u knjižnicu.
Pjesme će biti objavljene na mrežnim stranicama i Facebooku Ogranka Matice hrvatske u Splitu, u časopisu „Hrvatska Obzorja“. Čestitamo autoricama i autoru nagrađenih pjesama, ali isto tako i svim autorima ostalih pjesama koje su također, prema ocjeni Povjerenstva, lijepe i pisane s puno ljubavi.
Matičin ogranak u Splitu planira tiskati zbornik pjesama o Splitskoj rivi u koji će biti uvrštene i sve pjesme prijavljene na Natječaj. Zahvaljujemo članovima natječajnog Povjerenstva koji su uložili mnogo truda u razmatranju svih pristiglih pjesama i konačnoj teškoj odluci u izboru za tri najbolje pjesme.
Svečanost uručivanja prvih triju nagrada autorima održat će se u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Splitu ili na otvorenom prostoru na Rivi u vrijeme, ovisno o epidemiološkoj situaciji.
Ovim natječajem Ogranak u Splitu želio je motivirati mlade ljude naše Županije da pišu pjesme i time razvijaju svoje pjesničko-književne potencijale, te da kroz pjesme iskažu svoje emocije i ljubav prema „najlipšoj Rivi“ u „najlipšem Gradu na svitu.“ (Joško Kalilić)
PRVA NAGRADA: Anđela Krišto, SPLITSKOJ RIVI
Čega se sjećaš? Reci mi!
Sve što se skriva u očima tvojim mramornim,
u zjenicama plavetnim onim
za kojima beskraj se života ljeska, reci mi!
Mòre li te, draga, još bune i ratovi,
pradavni ognjevi, pa veseli svatovi
što gazili su obalama tvojim u zoru
Potom ona umiranja i rađanja
i bijeda duša što pred tobom se rastvarala
kao lotos na obalama Gangesa.
Pamtiš li možda i mene?
Ili već polako zaboravljaš.
To prestaje biti važno.
Nikada nije ni bilo.
Pred tobom sve se napokon briše i gubi sjaj.
Nikakva važnost ne usudi se ustrajati.
Ponajmanje moja.
Ta važnost si ti!
Postojanje ljudsko i nadmenost carska
i svijest o meni… O nama.
Ništa više ne vrijedi.
Sve oduvijek počinje i završava u tebi.
Misli i molitve nestaju za obalama tvojim.
Pa primaš ih i hraniš u nježnim dubinama.
Ili možda ipak polako sve zaboravljaš…
Nije važno. Ja ipak opstajem dok ti si tu.
Promenado davna, zoro mojih predaka,
duša je moja skrivena u tebi.
I zato znam da živjet će. Zauvijek.
DRUGA NAGRADA: Antonio Ćurković, SPLITSKA RIVA
Kao Afrodita izrasla iz mora
usred jednog raja, ljubimica mornara,
a i svakog tko ljepotu ljubi,
smjestila se riva stara.
Stanara trajnih ona nema,
sve je u mijeni, u prolazu
brodovi što plove i ljudi što teku,
sve je u njenom odrazu.
Čemer što mori zbog neostvarenih sanja
na sebe ona prihvaća
i ljude poput lahora koji plove njome često
da riješe se bolnih sjećanja.
U noćima zimskim i ljetnim
kada zvijezde se ukazuju
razgovara s njima o čudesima svijeta,
tajanstvenom beskraju.
O njoj se govori potiho ili smjelo,
vele da je lijepa, neki da je ružna,
prljava ili pak čista,
ali kao Olimp svih bogova Grčkih
ova vječna dama
s ponosom blista!
I prevarit je neće sve vrijeme pred njom,
kao da nije jači njezin sveti žar;
ljepota proći joj neće za sva vremena pusta,
ona tajna je za sebe, od Boga nam dar.
Sa srcem tko joj priđe, otkrit će mu tajnu
kako pretvara vrijeme u dragulje,
u bisere vječite što kao zvijezde sjaje,
u simfoniju kako stanu sve strašne oluje.
Predvorje pupku ovoga je svijeta,
nemojte zaboravit na nju,
jer oni što kroče i kročiše svijetom
jako je dobro poznaju.
Ali kako je to uopće moguće?
Pitaš se čovječe dragi;
u licu se majke odgovor skriva,
obje imaju osmijeh blagi.
Ta nitko je više ne cijeni
od onog tko je srcem voli
i poznaju si stoga uzajamno
sve radosti i sve boli.
Riva nam je kao majka
i svaki naš korak pazi.
Poštujmo je kao najveću ljepotu
u starosti i u mladoj snazi.
Sve što bješe, što bit će i jest
slilo se u harmoniju svih čudesa svijeta,
riva sa svima u zajedništvu zbori,
šetnica draga kojoj ne broje se ljeta.
TREĆA NAGRADA: Lea Lucija Vukoja, MOJA LIPA RIVO
Sunce ča grije kamene obraze tvoje
I sliva se u suton
U novi dan
Na krilima tvojin
Skupljan snagu
Prožeta lipoton
Životon
Ka galebovi koji oko tebe letu
I pivaju
I pivaju samo tebi
Ka uporište si
I vično proliće
Mirisno
Sneno
A ja
Ja san samo kap
U moru ča okružuje tvoje dvore
A prema tvojoj lipoti
Ka zrno iz posteja tvojih
I sidin
Dišen te
I čekan
Palme ča ih oči tvoje vidu
Stolitnu bi ispričale priču
A ča san ja
Samo jedna kap
I čekan dan
Kad ću se s tvojon lipoton stopit
